O nama

Ko smo mi

Psihoterapijsko savetovalište u Beogradu koje čini tim psihoterapeuta i savetnika okupljenih oko zajedničke ideje da kvalitetna psihoterapijska podrška bude dostupna svima. Negujemo različite terapijske pristupe – od kognitivno-bihejvioralne i transakcionе analize, preko geštalt i sistemske-porodične terapije, do integrativnih metoda – ali nas povezuje zajednička posvećenost stvaranju sigurnog prostora u kojem je svaka emocija dobrodošla i poštovana.

Naš tim čine pažljivo odabrani psihoterapeuti i savetnici iz različitih humanističkih oblasti, ljudi koji donose ne samo stručnost i obrazovanje, već i topao, autentičan i duboko ljudski pristup. Kroz kontinuirano usavršavanje ostajemo posvećeni visokim profesionalnim i etičkim standardima u svom radu.

Kroz psihoterapijsko savetovanje i psihoterapiju pomažemo pojedincima, parovima i porodicama da prevaziđu izazove, bolje razumeju sebe i unaprede kvalitet svog života. Radimo individualno i u grupama, sa ciljem osnaživanja unutrašnjih resursa, razvijanja emocionalne stabilnosti i izgradnje zdravijih odnosa.

Verujemo da svako zaslužuje podršku i razumevanje. U savremenom ritmu života, punom brzih promena i svakodnevnih pritisaka, važno je imati mesto gde možemo da zastanemo, oslušnemo sebe i pronađemo put ka unutrašnjem balansu.

Kontaktirajte nas i napravite prvi korak ka sebi – spremni smo da budemo uz vas na tom putu.

Naš tim

Tim psihologa i psihoterapeuta okupljenih oko zajedničke ideje da psihološka podrška bude dostupna svima. Svako od nas donosi jedinstveno iskustvo i pristup radu, ali nas povezuje posvećenost pružanju sigurnog prostora u kojem je svaka emocija dobrodošla.

Diplomirani socijalni radnik

Diplomirani psiholog

Diplomirani andragog

Psihoterapeutkinja pod supervizijom

Diplomirani psiholog

Psihoterapeut pod supervizijom – Sistemske porodične psihoterapije

Diplomirani psiholog

Psihoterapeut pod supervizijom – Logoterapija

Diplomirani socijalni radnik

Sistemski porodični psihoterapeut

Zapisi

Pročitajte poslednje vesti

Anksioznost je jedno od najčešćih psiholoških stanja današnjice. Ljudi je opisuju kao nemir, napetost, ubrzano srce, osećaj da će se “nešto desiti”, a da ne znaju šta tačno.
Kada čujemo reč narcizam, često pomislimo na nekoga ko je opsednut sobom, svojom slikom u ogledalu ili brojem lajkova na društvenim mrežama.
Ovo nije naučni tekst. Ovo su razmišljanja jednog socijalnog radnika, psihoterapeuta pod supervizijom i mislioca.
David Zdravković

David Zdravković

Diplomirani socijalni radnik

Psihoterapeut pod supervizijom

Edukant transakcione analize (TAUS)

Studije socijalnog rada sam upisao vođen radoznalošću za to kako ljudi funkcionišu u kontaktu sa svetom – kako se bore, prilagođavaju, menjaju i rastu. Tokom školovanja, moja pažnja se sve više usmeravala ka unutrašnjem svetu čoveka, ka onome što je nevidljivo, ali duboko važno – emocijama, obrascima, ličnoj istoriji. Taj interes me je prirodno doveo do psihoterapije.

Nakon diplomiranja, profesionalni put sam započeo u Prihvatilištu za urgentnu zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja, gde sam radio u direktnom kontaktu sa decom u kriznim situacijama. Paralelno sam bio angažovan i u ustanovi za socijalno-preventivne aktivnosti „GriG“, kao voditelj kluba za mlade. Ova dva iskustva bila su presudna u mom profesionalnom oblikovanju – naučila su me koliko je rana podrška važna i koliko toplina, prisutnost i kontinuitet mogu da budu lekoviti.

Psihoterapijsku edukaciju iz transakcione analize započeo sam 2019. godine u okviru TAUS škole, gde sam danas na naprednom nivou obuke. Transakciona analiza mi je bliska jer spaja jasnoću i dubinu, razumevanje i odgovornost, strukturu i slobodu. Verujem u snagu autentičnog susreta – prostora u kojem klijent može da bude viđen, ali i da konačno vidi sebe.

Već tri godine radim u psihoterapijskoj praksi kao psihoterapeut pod supervizijom, sa više od 2000 sati individualnog rada. U radu me pokreće trenutak kada osoba prepozna da ima izbor – i da odgovornost nije kazna, već kapacitet. Posebno me inspirišu ljudi koji dolaze sa pitanjem, a odlaze sa većom sposobnošću da ga zadrže u rukama, bez straha.

Verujem da rast nije linearan – i da često vodi kroz haotične, neudobne, tamne delove nas. Ali verujem i da upravo tamo, gde se najmanje nadamo, počinje sloboda.

Aleksa Jovanović

Aleksa Jovanović

Diplomirani psiholog

Psihoterapeut pod supervizijom – apsolvent Akademije Geštalt psihoterapije

Psiholog u specijalnoj bolnici za lečenje bolesti zavisnosti Nova Medica

Član Asocijacije Edukativnih Praksi

Studije psihologije sam upisao jer me je uvek zanimalo zašto se ljudi ponašaju na određen način, u toku studija došao sam do saznanja o različitim pravcima u psihoterapiji.  Na trećoj godini studija postao sam deo Asocijacije Edukativnih Praksi kao saradnik na projektima, a kasnije kao koordinator programa u timu sa kolegama organizovao tribine psihološkog sadržaja, „Psihologija svakodnevnice“, „Moj Psihoterapeut“, „Psihoterapijske priče“,  u periodu od 2018. do 2023.  u prostorijama Doma Omladine Beograda, a sve u cilju destigmatizacije psihologije i psihoterapije. Akademiju Geštalt psihoterapije upisujem 2019. godine i počinjem da uviđam na koliko različitih načina čovek može da se prilagodi na ličnu situaciju u životu i nastavi da živi ne sluteći da je promena moguća. Kao psihoterapeut pod supervizijom pružam podršku svakom čoveku koji želi da radi na rastu i razvoju svoje ličnosti jer lično u tome vidim spas. Volim citate koji su kliše ali istovremeno i istina: „Menjajući sebe menjamo i svet“.

Članci vezani za razvojnu psihologiju dece su nešto što mi često privlači pažnju stoga sam svoju znatiželju u periodu od 2021. do 2025. uposlio kao učitelj engleskog jezika u vrtićima gde sam radio sa decom uzrasta od 3,5 do 6,5 godina, metodom koja obuhvata elemente Valdorfske pedagogije i Garnerove teorije višestruke inteligencije, uopšteno holistički pristup.

Kako bih upotpunio svoje kliničko iskustvo 2025. godine započinjem rad u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti kao psiholog. U radu sa osobama koje se suočavaju sa zavisnostima posebno ističem uključivanje celokupnog sistema podrške: porodice, zdravstvenih službi i šire zajednice. Rad u ovoj oblasti zahteva ne samo individualni pristup već i aktivno osnaživanje okruženja, koje predstavlja ključni faktor stabilizacije i dugoročnog oporavka.

Psihoterapija za mene predstavlja način da se u susretu sa psihoterapeutom zagledamo i oslušnemo sebe, svoje potrebe i svoje kapacitete. Da napravimo razliku između onoga što je naše i onoga što smo kao mlada ljudska bića pokupili od sredine koju nismo sami birali. Da uvidimo snagu izbora i odgovornosti i okrenemo u našu dobrobit, pa time i na dobrobit okoline.

Tijana Stanković

Diplomirani andragog

Psihoterapeutkinja pod supervizijom

Završila sam andragogiju na Filozofskom fakultetu, gde sam se kroz studije bavila pitanjima razvoja, učenja i načina na koji ljudi grade svoj put kroz različite životne okolnosti. Tokom tog perioda volontirala sam u Centru za integraciju mladih i Centru za razvoj karijere, gde sam kroz radionice, rad sa decom i studentima i vođenje različitih edukativnih aktivnosti stekla prvo iskustvo direktnog rada sa ljudima. Taj kontakt mi je bio važan jer me je pomerio iz teorijskog razumevanja ka nečemu što se dešava u susretu, u načinu na koji ljudi razmišljaju, reaguju i menjaju se kroz odnos.

Nakon fakulteta sam započela rad u oblasti HR-a, gde se i danas bavim analitikom. To iskustvo mi je donelo uvid u širi kontekst u kom ljudi funkcionišu i kako donose odluke, kako se snalaze u strukturama i šta sve utiče na njihove izbore, dok me je paralelno sve više privlačio i ostajao važan neposredan rad sa ljudima, koji mi daje drugačiju vrstu razumevanja i kontakta.

Edukaciju iz transakcione analize započela sam u TAUS-u, gde sam trenutno psihoterapeut pod supervizijom. U terapijskom radu mi je važno da postoji prostor u kome osoba može da bude viđena bez osude i da se stvari mogu sagledavati iz više uglova, bez žurbe da se odmah razjasne ili zatvore. 

Verujem da promene imaju više smisla kada dolaze iz dubljeg razumevanja sebe, a odnos u terapiji vidim kao jedan od važnih delova tog procesa, mesto gde se nešto novo može iskusiti, a ne samo razumeti.

Lana Radnić

Diplomirani psiholog

Psihoterapeut pod supervizijom – apsolvent Akademije Geštalt psihoterapije

Psiholog u specijalnoj bolnici za lečenje bolesti zavisnosti Nova Medica

Član Asocijacije Edukativnih Praksi

Osnovne studije psihologije završila je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, nakon čega svoj profesionalni razvoj nastavlja u pravcu sistemske porodične terapije u okviru Asocijacije sistemskih terapeuta (EFTA).

U radu sa mladima i odraslima bavi se temama odnosa, kako onih sa drugima, tako i odnosa prema sebi. Poseban fokus stavlja na razumevanje kompleksnih obrazaca u porodici koji se ponavljaju, na teškoće u komunikaciji i partnerskim odnosima.

U terapijskom radu nastoji da zajedno sa klijentom pronađe smisao u aktuelnim teškoćama i razvije održivije načine nošenja sa životnim krizama i promenama, uz oslanjanje na lične resurse i kapacitete koji su već prisutni, ali često nedovoljno prepoznati.

Vojin Đorđević

Diplomirani psiholog

Psihoterapeut pod supervizijom – Logoterapija

Naklonost ka egzistencijalno orijentisanoj psihologiji i terapiji, kao danas sve ređe prepoznatoj nauci o duši, oblikuje se kroz dinamiku mog životnog iskustva, obeleženog ranom izloženošću različitim kulturama kroz odlazak u Ameriku, gde provodim značajan deo odrastanja i školovanja. 

Na njenim različitim obalama, od Arizone do Njujorka, dolazim u neposredan kontakt sa raznovrsnom baštinom svetske kulture. Intenzitet te izloženosti u meni učvršćuje uvid da, uprkos razlikama, ljudi dele slična, često i ista egzistencijalna pitanja i izazove, ali i produbljuje razumevanje značaja kulturološke posebnosti i njene autentične ekspresije.

Ta spoznaja usmerava me ka dubljim egzistencijalnim pitanjima koja nas povezuju, kao i ka sopstvenom kulturološkom obrascu i duhovnom predanju kojem i danas stremim. U takvom kontekstu razvija se i naklonost ka logoterapiji, koja u centar stavlja pitanje smisla, teži reintegraciji čoveka i naglašava duhovnu dimenziju njegove ličnosti. Logoterapiju doživljavam kao okvir koji integriše moje biće i delanje, omogućavajući da se ono što jesam autentično izrazi u profesionalnom kontekstu.

Smisaona orijentacija usmerava me nazad ka Srbiji, gde završavam studije psihologije i pridružujem se trećoj generaciji logoterapeuta u Srbiji.

Profesionalno iskustvo oblikujem kroz različite oblike rada, među kojima izdvajam angažman sa osobama sa smetnjama u razvoju, gde dolazi do izražaja značaj dubljih, duhovnih slojeva ličnosti, kao i višegodišnji rad u oblasti profesionalne selekcije i rada sa ljudima, koji mi pruža uvid u to kako se pitanja identiteta, izbora i lične orijentacije odražavaju kroz profesionalni put pojedinca.

U radu polazim od razumevanja čoveka kao jedinstvenog bića koje nije svedeno na svoje okolnosti, već zadržava slobodu i potencijal za samonadilaženje. Kroz logoterapijsku prizmu nastojim da prepoznam ono jezgro ličnosti koje ostaje sposobno da očuva dostojanstvo i pronađe smisao i u najtežim okolnostima.

Psihoterapijski odnos doživljavam kao sakralni prostor egzistencijalnog susreta, koji ne ostaje na nivou tehničkog otklanjanja simptoma, već u sebi nosi mogućnost zajedničkog otkrivanja smisaone dimenzije postojanja, sposobne da preoblikuje čovekov odnos prema sopstvenom životu.

Marina Mirković

Diplomirani socijalni radnik

Sistemski porodični psihoterapeut

Ja sam sistemski porodični psihoterapeut, diplomirani socijalni radnik i još ponešto, ali pre svega, neko ko pažljivo sluša.

Verujem u jednostavnu istinu: kada sednete preko puta drugog čoveka, sve teorije mogu da sačekaju, prvo postajete čovek.

Moj pristup je sistemski i holistički. Poštujem jedinstvenu priču, kontekst i iskustvo svakog pojedinca.

U radu se često bavim temama poput:

  • partnerski i porodični odnosi
  • ponavljajući obrasci u komunikaciji i odnosima sa drugima
  • odnos prema sebi i unutrašnji konflikti, uključujući anksioznosti, osećaj krivice, stresa, napetosti, depresivnog raspoloženja, niskog samopouzdanja ili osećaja zaglavljenosti

U radu gotovo uvek se pojavi pitanje: zašto se neki problemi stalno ponavljaju?
Verujem da uverenja koja nisu imala priliku da budu osvešćena postaju obrasci ponašanja ili simptomi. Promena dolazi kada ih sagledamo, razumemo i pronađemo novi način da budemo u odnosu sa sobom i drugima.

Važno je znati da odgovori koje tražimo već postoje u nama. Uloga psihoterapeuta nije da ih daje, već da bude vodič kroz proces koji je jedinstven za svakoga.

I najvažnije, terapija nije bauk.

Znam to jer sam i sama bila na tom mestu.